|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
D.W.
Pauline
Color:red, black and white
Number: seven
Love: my baby boy 4ever
Dream: the other side of me
Wish: something that I want to be
Music: everything for me
Age: sixteen
Linkovi
Child of Bodom
...kišna noć...
Gibson
NetParty
Blog.hr
Blog servis
Kada bih znala i kada bi znao
što nam život dalje nosi...
Bilo bi lijepo kad sve bi mi dao,
kad bi ti ruke ponovo bile u mojoj kosi.
Moj svijet bi jednom nakratko stao
da znam što za sutra ljubav nam sprema.
Zbog svih naših čini nije mi žao,
no, dok stojim pred tobom mene još uvijek hvata trema.
Zaboravljat ne želim sve one dane
kad tvoje su ruke bile oko moga struka.
Na srcu mi neće zarastati rane
ako te više dotaknut neće moći moja ruka.
U srcu ćeš mi biti uvijek
i za sve ti mogu reći hvala.
Moje će te biće htjeti zauvijek
i nikad neću prestati biti tvoja mala.
...poslušajte si pjesmu, udahnite malo svježe glazbe...
...meni se stvarno svidjela...
[Chorus]
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
In 77 and 69 revolution was in the air
I was born too late into a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
When the head of state didn't play guitar,
Not everybody drove a car,
When music really mattered and when radio was king,
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything
[Chorus]
When pop-stars still remained a myth
And ignorance could still be bliss
And when God Saved the Queen she turned a whiter shade of pale
When my mom and dad were in their teens
And anarchy was still a dream
And the only way to stay in touch was a letter in the mail
[Chorus]
When record shops were still on top
And vinyl was all that they stocked
And the super info highway was still drifting out in space
Kids were wearing hand me downs,
And playing games meant kick around
And footballers still had long hair and dirt across their face
[Chorus]
I was born too late to a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
Kad bih se u mračnoj noći probudila,
pogledala bih svijet od postanka samog.
Taj svijet u kojem svi žive zbog nekoga,
za nekog žive u staklenci neživoj.
Od mora do najviše planine žive
u stadu se propinju razna zbivanja.
To ljudska su stvorenja što ne znaju sve,
a žive da bi promijenili postelje.
I oni vide i znaju granice te,
i oči i tijelo gledaju okolo.
Da zvijezde na nebu, te zvijezde zbrajane
ispune želje u mraku noći žarke.
A postelja koja me pokriva - spava.
Izmorio ju je taj život bez smisla.
Već oči sklapam da u mrak se pretvore
te misli strašne, u snove neželjene...
Shadows, one by one pass door step every house.
And there is no light...light is shut...there is a scream from the dark.
Strange girl is sneaking on the street and she desappear in the shadow..shadow swallow her.
Shadows atack you and take away in darknes and dark.
They call you to go with them and then you feel the cold.
One shadow entry to your heart and don't allowed you to feel on way that you wont.
They take you in the distance...in darknes and...dark...
Svijet je postao okrutan,
više ne postoji sigurno mjesto.
Ljudi bježe sami od sebe,
suze počinju teći,
ni pjesma ih ne može sakriti,
ona više rane ne lijeći.
Munje su oko nas,
gromovi razaraju,
glazba straha tutnji u ušima.
Glava traži spas,
anđeli vrata zatvaraju,
nemir je u njihovim dušama.
Boje su postale tamne,
svijet se okrenuo protiv ljudi.
Glasovi straha vrište u nama,
žele izaći na svijetlo kojeg nema...
U mojem tijelu biće jadno,
zarobljeno u tami, izgubljeno.
Vriši iznutra, plače i jeca,
mi nismo još odrasli, a nismo ni djeca.
Glava boli, duša hoće van,
da luta po svijetu i ostvari san.
Što tijelo osijeća opisat se ne može,
biće zarobljeno gura se ispod kože.
Očajno traži, već od umora pada,
uzima dah i probija se sada.
No, prolaza nema, put nije lak,
oslobodit će se na kraju, to zna svak'.
Bijes, stres, samo pogleda na taj jadni svijet.
Lupit ću šakom o stol, glavom o zid, nek se trese sve, mene nije stid.
Kaos u meni, vrije mi voda, tko je tražio jadno biće da hoda?
Na svijetu me ovom nije trebalo biti, sad od silnih se misli ne mogu skriti.
Tko je dao u srcu tu radost?
Znam da ljubav i prijatelji daju mi mladost.
A što kad ih ne bude?
Kad se u travu pretvore, posjetit ću ih na vrhu, iza daleke gore.
Ja sam samo mali, neprimjetni dio ove planete.
A ako mi nekad čudne misli izlete, pravit ću se da sam još dijete, jer i drugima, kao i meni je san da polete.
Izaći ću sad sa ovog papira, ostat će samo riječi i krila izgubljenog leptira...
Neki ljudi žive u crnom jer im se ta boja sviđa.
A drugi ljudi žive u crnom jer im se tako duša osjeća.
Ja sam od onih drugih ljudi jer bez razloga mi duša pati.
Da, ja sam od tih drugih ljudi.
Zašto tako, kad bih barem mogla znati.
U mojoj glavi jedna je velika rupa,
u mojoj glavi je misao da sam ponekad stvarno glupa.
A koja je to faza koja me duži dalje od ljudi?
Da, koja je to faza kada mislim da mi i sam Bog sudi?
Stavit ću nokte u crno, crno oko oči.
Nitko mi ništa više neće moći.
Navući ću crnu majicu,crne hlače ću obući...
Iza crnog ću se sakrit, kada bi me barem netko iz toga mogao izvući...
